TVRTKO i KOTROMANIĆ I NJEGOVI NASLJEDNICI
Stjepan Tvrtko I. Kotromanić, rođen oko 1338. godine, bio je bosanski ban od 1353.. do 1377. godine, a zatim i prvi bosanski kralj od 1377. do 1391. godine. Bio je sin kneza Vladislava, brata bosanskog bana Stjepana II, i Jelene Šubić. Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Bosnu učinilo najsnažnijom južnoslavenskom zemljom, a Tvrtka najvećim vladarem u povijesti srednjovjekovne Bosne. Tada se razvijaju bosanski gradovi, trgovina i rudarstvo, te se kuje prvi zlatni novac na južnoslavenskim prostorima. Na tom novcu se prvi put javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom bosanskih kraljeva. Slijedeći zlatnici u Bosni pojavit će se tek sa Stjepanom Tomašem..
Nakon smrti bana Stjepana II. bosanski prijestol je naslijedio Tvrtko, "sin gospodina kneza Vladislava a sinovac velikoga i slavnoga gospodina bana Stjepana Zbog maloljetnosti Tvrtko je s početka vladao uz pomoć oca Vladislava, a kad je ovaj umro 1354.. godine uz njega je državne poslove vodila i njegova majka Jelena. Isprva je Tvrtko bio lojalan vazal hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca, koji je imao za ženu njegovu prvu rodicu, Eliyabetu Kotromanić (kćerku Stjepana II). No Tvrtko se poobunio protiv ugarske nadmoći, što je dovelo do rata 1365. godine. Poslije pobjede na Ugrima, Tvrtko je pokušao da ojača centralnu vlast, što je 1366. godine izazvalo pobunu bosanske vlastele. Na čelu pobune stao je njegov mlađi brat Vuk. Tvrtko i majka Jelena morali su napustiti Bosnu i skloniti se u Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo. No, već slijedeće, 1367. godine, Tvrtko se opet vraća na vlast.. Zajedno sa srpskim knezom Layarom Hrebeljanovićem porazio je oblasnog vladara Nikolu Altomanovića 1373 god. i proširio se na područja Drine i Lima. Početkom 1377. god. od Balšića je preoteo Trebinje, Konavle i Dračevicu, čime je stekao uvjete da preuzme privilegije i obveze ranijih srpskih vladara u međunarodnim okvirima, osobito u odnosima s Dubrovnikom. Tvrtko je imao i formalne uvjete da to učini, jer je srbijansko prijestolje ostalo upražnjeno nakon smrti cara Uroša (sina cara Dušana), potkraj 1371. god., a on se javio kao pretendent na njega, pozivajući se na svoje nemanjićko porijeklo (baka mu je bila kćerka kralja Dragutina (onaj što je zbog slomljene noge morao prepustiti prijestolje bratu Milutinu, ocu caara Dušana).
U izvorima se nigdje ne spominje ni kada, ni gdje se odigralo Tvrtkova krunidba za kralja. Neki historičari smatraju da je to bilo u Mileševi, no opće je prihvaćeno mišljenje da se krunidba odigrala 1377. godine u mjestu Mile (današnjim Arnautovićima), nedaleko od Visokog, u središnjoj Bosni. Tvrtko je okrunjen tzv. "sugubim" (dvostrukim) vijencem, koji je značio da je vladar Bosne (ta mu je vlast pripadala samim time što je Kotromanić) i za kralja Srbije (budući da drži neke srpske zemlje). Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani. te su mu počeli isplaćivati svetodmitarski danak koji je ranije pripadao srbijanskim vladarima.
Smrt hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. 1382. godine dala je povod Tvrtku, kao sinu Jelene, kneginje bribirske, da se umiješa i u hrvatske poslove, te se on proširio na zapad sve do toka rijeke Zrmanje.
Tvrtko I. iznenada je preminuo 10. III 1391.. godine, a naslijedio ga je njegov stric Stjepan Dabiša, jer su njegovi sinovi još bili maloljetni.
Stjepan Dabiša, na prijestolje je došao 1391., poslije smrti svoga nećaka, Tvrtka I, pa su i njega priznale svojim kraljem i Hrvatska i Dalmacija. Dabiša je vladao do svoje smrti 1395- godine. Pred kraj vladavine izgubio je dijelove Dalmacije i Hvar, Brač i Korčulu.
Jelena Gruba bila je bosanska kraljica, prvo kao supruga kralja Dabiše, a zatim kao jedina žena na bosanskome vladarskom tronu. S Dabišom je u braku bila od 1391. do njegove smrti 1395. godine. Iz njihovog braka rođena je jedna kćerka, Stana. Po Dabišinoj smrti izabrana je za vladaricu od strane bosanske vlastele. Za vrijeme njene vladavine ojačale su krupne velmože koje su praktično upravljale većim dijelom države. Oni su vodili samostalnu politiku i u sklopu svojih posjeda ubirali su carine čime su direktno podrivali i slabili centralnu vlast. Njena vladavina okončana je u svibnju 1398 godine, kada ju je vlastela Kraljevine Bsne, predvođena Hrvojem Vukčićem, lišila vlasti proglašenjem Stjepana Ostoje za novog kralja.
Razlozi za njenu smjenu nisu poznati, ali je ona nakon vladavine nastavila živjeti u Bosni s titulom kraljice.
Nakon 1398. godine, na vlasti se smijenjivalo nekoliko vladara koji su bile "lutke" u rukama vlastele. Velmože su postavljali vladare ( sinove Tvrtka I) prema vlastitim interesima, što je dovelo do slabljenja kraljevske moći ali i cjelokupne države koja će postati meta Osmanlija. Nestabilna državna vlast ojačala je tek sa dolaskom Stjepana Tomaša za vladara Bsne.
Stjepan Tomaš (Ostojić) Kotromanić vladao je od 1443. do 1461. godine. Bio je nezakoniti sin Stjepana Ostoje. S dozvolom pape Eugena IV od 29. svibnja 1445. godine, razveo se od svoje prve žene Vojače, koja nije bila plemenitoga roda i nije bila po volji bosanskoj vlasteli. Iste godine papinom ispravom dobio je legalizaciju rođenja, što mu je bilo prijeko potrebno zbog sukoba s vojvodom Stjepanom Vukčićem, koji mu je osporavao pravo na prijestolje i podržavao njegova brata Radivoja, inače osmanskog kandidata. Da bi se održao na vlasti, on se već 1446. godine miri sa Stjepanom Vukčićem i ženi se njegovom kćerkom Katarinom Kosačom koja je u tradiciji ostala zabiležena kao posljednja bosanska kraljica mada je zapravo bila pretposljednja (kraljica Jelena Mara, supruga Stjepana Tomaševića, Tomaševog sina bila je posljednja bosanska kraljica).
Kralj Tomaš je uspio smiriti sukobe vlastele i ograničio je njihovu moć i samovolju, te ojačao državu, ali to nije bilo dovoljno da bi se Kraljevina očuvala od sve češćih napada Osmanlija. Kralj Tomaš umire početkom srpnja 1461. godine pod nerazjašnjenim okolnostima (navodno je ubijen 10. srpnja 1461. kod Orahovice, na izvoru rijeke Une u sukobu sa hrvatskim banom) .Nasljeđuje ga njegov sin iz prvog braka Stjepan Tomašević Kotromanić.
Stjepan Tomašević Kotromanić ( 1461. - 1463.) je posljednji kralj Bosne i despot Srbije. Velika osmanska vojska, predvođena sultanom Mehmedom II Osvajačem (El Fatih) krenula je u napad na Bosnu. Bosanci su nekoliko mjeseci uspješno branili Bobovac, kraljevski grad. Kako Fatih nikako nije uspijo prisiiti Bošnjane na predaju, poslužio se lukavstvom i ponudio krunu Radivoju, bratu Stjepana Tomaša, odnosno stricu Stjepana Tomaševića, a u zamjenu za ulazak u grad. Radivoj je nasjeo na varku i upustio osmanske vojnike noću u grad koji su poubijali bosanske vojnike. Kralj Sjepan Tomašević je uspio objeći u Jajce, a zatim u snažnu utvrdu Ključ. Nakon dugotrajne opsade, kada su ostali bez hrane i oružja, kralj i njegovi vojnici morali su se predati. Svi su, kao i Radivoj, odvedeni u Jajce gdje su pogubljeni. Ostaci kralja Stjepana Tomaševića nalaze se u grobnici u franjevačkom samostanu u Jajcu.
Po ubistvu kralja, kraljica Jelena Mara (Marija) zatražila je pomoć Dubrovnika i tamo se sklonila, ali je Fatih u pregovorima s dubrovačkom vlastelom i prijetnjama da će napasti Republiku uspijo dobiti Maru koju je potom odveo u svoj dvor u Jedrenu, a potom u Stambol. Bivša kraljica Katarina Kosača je sa najmlađim sinom otpraćena pod stražom osmanske vojske do Splita, a potom je brodom prešla u Ankonu (grad tadašnje Papske države) i nastanila se u Rimu nedaleko današnjih vatikanskih zidina ( vila u kojoj je živjela je i danas u vlasti Bosne i Hercegovine). Katarina je umrla je 1474. godine i sahranjena je u crkvi Santa Maria in Arakoeli na Kapitolu u Rimu (grobnica). Njeno drugo dvoje djece – Zigmund, poslije smrti Stjepana Tomaševića nasljednik bosanske krune, i mala Katarina – zarobljeno je i odvedeno u Stambol gdje ih je Fatih priznao kao svoju djecu. Zigmund je kasnije postao vezir Anadolije (pokrajina u današnjoj Turskoj).
Tako je prestalo postojati Kraljevina Bosna od 5. VI 1463. godine.
RADNI ZADACI:
1. Pročitaj tekst i izdvoji najbitnije podatke.
2. Prouči kartu i navedi na koja se sva područja proširio Tvrtko I.
3. Izradi kronološku tablicu.
URATKE ŠALJITE NA E - MAIL: oscvilahis.zvjezdana@gmail.com
