Ajanluk je bio jedinica lokalne uprave u Osmanskom Carstvu koja se pojavila u 18. stoljeću zbog pojave raznih poslova koje nije pokrivala ranija lokalna uprava, a na čelu ajanluka bio je ajan. Ajanska dužnost davala je vrlo veliku moć i priliku za bogaćenje nositeljima te dužnosti. Zbog toga su ajani bili prepreka modernizacijskim reformama u Osmanskom Carstvu, a na nekim mjestima, kao u Bosanskom ejaletu su morali biti silom iskorijenjeni.
U organizaciji lokalne uprave u Carstvu polovicom 17. stoljeća nastupile su značajne promjene pojavom ejaletskih ajana (uglednih ljudi), koji su u 18. stoljeću postali organi lokalne uprave. Od polovice 17. stoljeća vilajetski ajani zajedno s kadijama i drugim upravnim dužnosnicima počinju vršiti raspored općedržavnih nameta za stanovništvo, organizirati kolektivno suzbijanje hajdučije i nereda u provincijama, prijenos pošte od Stambola u provincije, maksimizirati cijene hrane, mobilizirati sposobno muslimansko stanovništvo u vojsku i provoditi ih na razne bojišnice. Pojava mnogobrojnih poslova u 18. stoljeću koji nisu bili u nadležnosti niti jednog ranijeg organa lokalne uprave uvjetovao je pojavu jedne nove upravne dužnosti pod nazivom ajanluk.
U početku su ajani bili birani. U njihovom su izboru po nekim mjestima sudjelovali i kršćani. Međutim, biranje ajana uskoro je potisnuto. Kako je ajanska dužnostu daval mogućnost za bogaćenje obnašatelja ajanske dužnosti, pojedinci iz redova gornjih slojeva osmanskog društva koji su na početku bili nositelji te dužnosti, vrlo su se rano počeli boriti za tu dužnost. Polovicom 18. stoljeća zbog toga su se razbuktali brojni mali ratovi za ajanluk iz kojih su kao pobjednici izlazili najbogatiji i najutjecajniji pojedinci iz povlaštenog društva.
Pojedini ajani nisu bili zadovoljni ni takvim ovlastima, pa počinju širiti svoje nadležnosti izvan granica kadiluka na čitave provincije, te takvim postupanjem počinju sužavati autoritet središnjih vlasti. To je izazvalo reakciju sultana koji su se odlučili obračunati s ajanskom anarhijom. Međutim, to je uspio tek sultan Mahmud II (ostali sultani su bili ubijeni od janjičara). Mahmud je tijekom drugog, trećeg i četvrtog desetljeća 19. stoljeća uspio iskorijeniti ajanske obitelji i tako stvoriti uvjete za modernizaciju osmanske vojske i uprave. Uništenjem ajanluka, Mahmud je stvorio novu jedinicu lokalne uprave - muselimluke, na čelu kojih su bili muselimi.
Ajanska dužnost u Bosanskom ejaletu se ponešto razlikovala od ostatka Carstva zbog ustanova odžakluk timara i kapetanija. Nakon bitke za Bihać (1592. ) i Sisak (1594.), izginulo je mnogo Bosanaca, a onda je još zavladala stočna kuga koja je usmrtila svakog petog stanovnika Ejaleta. Tada osmanske vlasti odlučuju u Bosnu naseliti Srbe i Vlahe, a domacem stanovništvu dozvoljavaju da timar postane nasljedan - odžakluk timar. Nakon Velikog Bečkog rata ( 1683. - 1699.), Bosna postaje najistureniji dio Carstva u Europi. Da bi se bolje organizirala odbrana granice, uspostavljaju se kapetanije. Kapetanije su teritorijalne jedinice koje su obuhvatale po nekoliko kadiluka i nahija. Sastojale su se od sistema zidina, kula, utvrda, utvrđenih gradova, osmatračnica i stražarnica u cilju što bolje i veće odbrambene moći. Kapetanije su bile raspoređene u cijelom Ejaletu i stvarale su formu pčelinjih saćnica kako bi odbrana bila efikasnija. Kao zapovjednik cijele vojske na području kapetanije bio je kapetan. Dužnost kapetana davala se spahijama. Kada se pojavila potreba da se pomoću vilajetskih ajana rješavaju poslovi, kapetani počinju obnašati i te dužnosti. Tako u velikom broju kadiluka u Bosni i Hercegovini dolazi do spajanja kapetanske i ajanske dužnosti čime kapetani postaju najistaknutiji nositelji političke vlasti na području kapetanije. Kako je dužnost kapetana bila nasljedna, tako je u Bosni i Hercegovini od početka pojave ajanskih dužnosti i ta dužnost bila nasljedna unutar jedne obitelji. Na područjima gdje nije bilo kapetana, ajansku dužnost obnašali su istaknuti begovi, no i tamo je ubrzo ajanska dužnost postala nasljedna. Tako se na tlu Bosanskog ejaleta počinje formirati europski tip feudalizma, tj. istaknuti vojnici postaju feudalci - age i begovi. Zajednički naziv za age i begove, pored naziva ajni, je i begovat.
RADNI ZADACI:
1. PAŽLJIVO PROČITATI TEKST
2. U OBLIKU TEZA ZAPISATI SVE NOVE PODATKE I POSLATI NASTAVNICI
3. NAUČITI OVU LEKCIJU
