HISTORIJA ŠESTI RAZRED

Dragi učenici  VI- 1, pred vama su zadaci koje trebate uraditi i do večeras mi ih poslati  na  e-mail adresu
almira_hadzicgolos@hotmail.com.

Udzbenik, str.42, lekcija "Civilizacija stare Mesopotamije", nakon što pročitaš lekciju odogovori na sljedeća pitanja:

1.Nacrtaj kartu i označi na karti nazive najvažnijih rijeka i oblasti Mesopotamije

2.Kako se naziva najstarija država Mesopotamije?

3.Zaokruži tačan odgovor:
Sumersko pismo naziva se : a) hijeroglifsko pismo
                                           b) klinasto pismo
                                           c) demotsko pismo

4. Dopuni rečenice
Sumerski gradovi____________________________________________________
Srednja Mezopotamija________________________________________________
"Gospodar četiri strane svijeta"__________________________________________
Hramovi - stepenaste građevine _________________________________________


5.Dopuni rečenice:
Historiju Babilonskog carstva dijelimo na______________________________________________ carstvo.Najpoznatiji vladar Starobabilonskog carstva bio je car __________________________koji je poznat po___________________________________________________.
Asirci su ostali upamćeni po________________________________________i okrutnim__________________________________________________________________.
Legendarne priče o Novobabilonskom carstvu spominju tzv._______________________________________________________________________________koje su Grci ubrajali u sedam svjetskih čuda.

6.Hronološki poredaj mesopotamske narode:

Novobabilonci         __________
Sumerani                 __________
Asirci                      __________
Akađani                  __________
Babilonci                 __________

7.Odgovori na pitanja:

1.Kakvo pismo su izumili Sumerani?
2.Gdje je nađena prva biblioteka?
3.Koje je najpoznatije književno djelo iz ovog perioda?
4.Kakva je bila njihova religija?Objasni!

ŽELIM VAM  UGODAN DAN!


VAŠA NASTAVNICA ALMIRA HADŽIĆ -GOLOŠ

ZA VII RAZREDE - AJANLUK ..... 4.06. 2015. Z. M. Matošović

Ajanluk je bio jedinica lokalne uprave u Osmanskom Carstvu  koja se pojavila u 18. stoljeću zbog pojave raznih poslova koje nije pokrivala ranija lokalna uprava, a na čelu ajanluka bio je ajan. Ajanska dužnost davala je vrlo veliku moć i priliku za bogaćenje nositeljima te dužnosti. Zbog toga su ajani bili prepreka modernizacijskim reformama u Osmanskom Carstvu, a na nekim mjestima, kao u Bosanskom ejaletu su morali biti silom iskorijenjeni. 
U organizaciji lokalne uprave u Carstvu polovicom 17. stoljeća nastupile su značajne promjene pojavom ejaletskih  ajana (uglednih ljudi), koji su u 18. stoljeću postali organi lokalne uprave. Od polovice 17. stoljeća vilajetski ajani zajedno s kadijama i drugim upravnim dužnosnicima počinju vršiti raspored općedržavnih nameta za stanovništvo, organizirati kolektivno suzbijanje hajdučije i nereda u provincijama, prijenos pošte od Stambola u provincije, maksimizirati cijene hrane, mobilizirati sposobno muslimansko stanovništvo u vojsku i provoditi ih na razne bojišnice. Pojava mnogobrojnih poslova u 18. stoljeću koji nisu bili u nadležnosti niti jednog ranijeg organa lokalne uprave uvjetovao je pojavu jedne nove upravne dužnosti pod nazivom ajanluk. 

U početku su ajani bili birani. U njihovom su izboru po nekim mjestima sudjelovali i kršćani. Međutim, biranje ajana uskoro je potisnuto. Kako je ajanska dužnostu daval mogućnost za bogaćenje obnašatelja ajanske dužnosti, pojedinci iz redova gornjih slojeva osmanskog društva koji su na početku bili nositelji te dužnosti, vrlo su se rano počeli boriti za tu dužnost. Polovicom 18. stoljeća zbog toga su se razbuktali brojni mali ratovi za ajanluk iz kojih su kao pobjednici izlazili najbogatiji i najutjecajniji pojedinci iz povlaštenog društva. 

Pojedini ajani nisu bili zadovoljni ni takvim ovlastima, pa počinju širiti svoje nadležnosti izvan granica kadiluka na čitave provincije, te takvim postupanjem počinju sužavati autoritet središnjih vlasti. To je izazvalo reakciju sultana koji su se odlučili obračunati s ajanskom anarhijom. Međutim, to je uspio tek sultan Mahmud II (ostali sultani su bili ubijeni od janjičara). Mahmud je tijekom drugog, trećeg i četvrtog desetljeća 19. stoljeća uspio iskorijeniti ajanske obitelji i tako stvoriti uvjete za modernizaciju osmanske vojske i uprave. Uništenjem ajanluka, Mahmud je stvorio novu jedinicu lokalne uprave - muselimluke, na čelu kojih su bili muselimi.

Ajanska dužnost u Bosanskom ejaletu se ponešto razlikovala od ostatka Carstva zbog ustanova odžakluk timara i kapetanija. Nakon bitke za Bihać (1592. ) i Sisak (1594.), izginulo je mnogo Bosanaca, a onda je još zavladala stočna kuga koja je usmrtila svakog petog stanovnika Ejaleta. Tada osmanske vlasti odlučuju u Bosnu naseliti Srbe i Vlahe, a domacem stanovništvu dozvoljavaju da timar postane nasljedan - odžakluk timar. Nakon Velikog Bečkog rata ( 1683. - 1699.), Bosna postaje najistureniji dio Carstva u Europi. Da bi se bolje organizirala odbrana granice, uspostavljaju se kapetanije. Kapetanije su teritorijalne jedinice koje su obuhvatale po nekoliko kadiluka i nahija. Sastojale su se od sistema zidina, kula, utvrda,  utvrđenih gradova, osmatračnica i stražarnica u cilju što bolje i veće odbrambene moći. Kapetanije su bile raspoređene u cijelom Ejaletu i stvarale su formu pčelinjih saćnica kako bi odbrana bila efikasnija. Kao zapovjednik cijele vojske na području kapetanije bio je kapetan. Dužnost kapetana davala se spahijama. Kada se pojavila potreba da se pomoću vilajetskih ajana rješavaju poslovi, kapetani počinju obnašati i te dužnosti. Tako u velikom broju kadiluka u Bosni i Hercegovini dolazi do spajanja kapetanske i ajanske dužnosti čime kapetani postaju najistaknutiji nositelji političke vlasti na području kapetanije. Kako je dužnost kapetana bila nasljedna, tako je u Bosni i Hercegovini od početka pojave ajanskih dužnosti i ta dužnost bila nasljedna unutar jedne obitelji. Na područjima gdje nije bilo kapetana, ajansku dužnost obnašali su istaknuti begovi, no i tamo je ubrzo ajanska dužnost postala nasljedna. Tako se na tlu Bosanskog ejaleta počinje formirati europski tip feudalizma, tj. istaknuti vojnici postaju feudalci - age i begovi. Zajednički naziv za age i begove, pored naziva ajni, je i begovat.

RADNI ZADACI:

1. PAŽLJIVO PROČITATI TEKST

2. U OBLIKU TEZA ZAPISATI  SVE NOVE PODATKE I POSLATI NASTAVNICI

3. NAUČITI OVU LEKCIJU

ZA VII -1 .."kultura i prosvjeta u Bosanskom ejaletu" / 27.V 2015. /

RADNI ZADACI:

1. Pročitajte lekciju " Kultura i prosvjeta u Bosanskom ejaletu" na stranici 140 - 143.

2. Odgovorite na sljedeća pitanja:

a)  Koje su kulturne osobine Bosanskog ejaleta u periodu od XV do XIX st.?

b)  Koje su ličnosti obilježile kulturni napredak stanovništva Bosanskog ejaleta?

c)  Tko je bio Kafi Pruščak i po ćemu je on poznat?

d)  Što je to alhemijado književnost?




                                                                                                          Zvjezdana M. Matošović

ZA IX - 1, 2, 3

     Dragi učenici / e, 


vaš  zadatak je da istražite uz pomoć udžbenika, enciklopedija, interneta ili dokumentarnih 

filmova: 

1.)  PODIZANJE OPĆENARODNOG USTANKA U BOSNI I HERCEGOVINI

2.)  FOČANSKI PROPISI

3.). PRVO I DRUGO ZASJEDANJE AVNOJ -a  ( ODLUKE, VAŽNOST)

4.)  PRVO, DRUGO I TREĆE ZASJEDANJE ZAVNOBIH -a ( ODLUKE, VAŽNOST)



Kada istražite zadatke,  zapisat ćete podatke u svojim bilježnicama i donijeti mi na uvid na 

sljedeći sat Historije.

VI - 1

     Dragi učenici / e, 


vaš  zadatak je da istražite uz pomoć udžbenika, enciklopedija, interneta ili dokumentarnih 

filmova kako su živjeli stari Rimljani. Obradit ćete sve tri klase*, a pažnju posvetite sljedećem: 

zanimanja, skolovanje, vojska, zabava, kultura i umjetnost.

Kada istražite zadatke,  napisat ćete sastav u svojim bilježnicama koji ne smije biti duži od 

dvije strane. Svoje sastave možete uljepšati svojim crtežima ili ljepljenjem sličica, ali 

NE SMIJETE UNIŠTAVATI KNJIGE ( izrezivati slike iz knjiga) !!! Sastave cete donijeti 

na sljedeći sat Historije.



DA SE PODSJETIMO.....

KLASE - grupe ljudi koje se međusobno razlikuju po bogatstvu i položaju u društvu.

PATRICIJAT -  bogati, povlašten sloj u Rimu, koji su imali vlast u svojim rukama

PLEBS /  PLEBEJCI - običan narod (seljaci, obrtnici, trgovci...), slobodni ljudi

ROBOVI - neslobodni ljudi, bez ikakvih ljudskih prava.... u Rimu su za robove govorili 

                   da su to alatke ( alat) koji govori. 

za VII razrede i EKSTERNU MATURU

                                     TVRTKO i KOTROMANIĆ I NJEGOVI NASLJEDNICI

Stjepan Tvrtko I. Kotromanić, rođen oko 1338. godine, bio je bosanski ban od 1353.. do 1377. godine, a zatim i prvi bosanski kralj od 1377. do 1391. godine. Bio je sin kneza Vladislava, brata bosanskog bana Stjepana II, i Jelene Šubić. Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Bosnu učinilo najsnažnijom južnoslavenskom zemljom, a Tvrtka najvećim vladarem u povijesti srednjovjekovne Bosne. Tada se razvijaju bosanski gradovi, trgovina i rudarstvo, te se kuje prvi zlatni novac na južnoslavenskim prostorima. Na tom novcu se prvi put javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom bosanskih kraljeva. Slijedeći zlatnici u Bosni pojavit će se tek sa Stjepanom Tomašem..

Nakon smrti bana Stjepana II. bosanski prijestol je naslijedio Tvrtko, "sin gospodina kneza Vladislava a sinovac velikoga i slavnoga gospodina bana Stjepana Zbog maloljetnosti Tvrtko je s početka vladao uz pomoć oca Vladislava, a kad je ovaj umro 1354.. godine uz njega je državne poslove vodila i njegova majka Jelena. Isprva je Tvrtko bio lojalan vazal hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca, koji je imao za ženu njegovu prvu rodicu, Eliyabetu Kotromanić (kćerku Stjepana II). No Tvrtko se poobunio protiv ugarske nadmoći, što je dovelo do rata 1365. godine. Poslije pobjede na Ugrima, Tvrtko je pokušao da ojača centralnu vlast, što je 1366. godine izazvalo pobunu bosanske vlastele. Na čelu pobune stao je njegov mlađi brat Vuk. Tvrtko i majka Jelena morali su napustiti Bosnu i skloniti se u Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo. No, već slijedeće, 1367. godine,  Tvrtko se opet vraća na vlast.. Zajedno sa srpskim knezom Layarom Hrebeljanovićem porazio je oblasnog vladara Nikolu Altomanovića 1373 god. i proširio se na područja Drine  i Lima. Početkom 1377. god. od Balšića je preoteo Trebinje, Konavle i Dračevicu, čime je stekao uvjete da preuzme privilegije i obveze ranijih srpskih vladara u međunarodnim okvirima, osobito u odnosima s Dubrovnikom. Tvrtko je imao i formalne uvjete da to učini, jer je srbijansko prijestolje ostalo upražnjeno nakon smrti cara Uroša (sina cara Dušana), potkraj 1371. god., a on se javio kao pretendent na njega, pozivajući se na svoje nemanjićko porijeklo (baka mu je bila kćerka kralja Dragutina (onaj što je zbog slomljene noge morao prepustiti prijestolje bratu Milutinu, ocu caara Dušana). 

U izvorima se nigdje ne spominje ni kada, ni gdje se odigralo Tvrtkova krunidba za kralja. Neki historičari smatraju da je to bilo u Mileševi, no opće je prihvaćeno mišljenje da se krunidba odigrala 1377. godine u mjestu Mile (današnjim Arnautovićima), nedaleko od Visokog, u središnjoj Bosni. Tvrtko je okrunjen tzv. "sugubim" (dvostrukim) vijencem, koji je značio da je vladar Bosne (ta mu je vlast pripadala samim time što je Kotromanić) i za kralja Srbije (budući da drži neke srpske zemlje). Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani. te su mu počeli isplaćivati svetodmitarski danak koji je ranije pripadao srbijanskim vladarima. 

Smrt hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. 1382. godine dala je povod Tvrtku, kao sinu Jelene, kneginje bribirske, da se umiješa i u hrvatske poslove, te se on proširio na zapad sve do toka rijeke Zrmanje.

Tvrtko I. iznenada je preminuo 10. III 1391.. godine, a naslijedio ga je njegov stric Stjepan Dabiša, jer su njegovi sinovi još bili maloljetni.

Stjepan Dabiša, na prijestolje je došao 1391., poslije smrti svoga nećaka, Tvrtka I, pa su i njega priznale svojim kraljem i Hrvatska i Dalmacija. Dabiša je vladao do svoje smrti 1395- godine. Pred kraj vladavine izgubio je dijelove Dalmacije i Hvar, Brač i Korčulu. 

Jelena Gruba bila je bosanska kraljica, prvo kao supruga kralja Dabiše, a zatim kao jedina žena na bosanskome vladarskom tronu. S Dabišom je u braku bila od 1391. do njegove smrti 1395. godine. Iz njihovog braka rođena je jedna kćerka, Stana. Po Dabišinoj smrti izabrana je za vladaricu od strane bosanske vlastele. Za vrijeme njene vladavine ojačale su krupne velmože koje su praktično upravljale većim dijelom države. Oni su vodili samostalnu politiku i u sklopu svojih posjeda ubirali su carine čime su direktno podrivali i slabili centralnu vlast. Njena vladavina okončana je u svibnju 1398 godine, kada ju je vlastela Kraljevine Bsne, predvođena Hrvojem Vukčićem, lišila vlasti proglašenjem Stjepana Ostoje za novog kralja.

Razlozi za njenu smjenu nisu poznati, ali je ona nakon vladavine nastavila živjeti u Bosni s titulom kraljice.

Nakon 1398. godine, na vlasti se smijenjivalo nekoliko vladara koji su bile "lutke" u rukama vlastele. Velmože su postavljali vladare ( sinove Tvrtka I)  prema vlastitim interesima, što je dovelo do slabljenja kraljevske moći ali i cjelokupne države koja će postati meta Osmanlija.  Nestabilna državna vlast ojačala je tek sa dolaskom Stjepana Tomaša za vladara Bsne.

Stjepan Tomaš (Ostojić) Kotromanić vladao je od 1443. do 1461. godine. Bio je nezakoniti sin Stjepana Ostoje. S dozvolom pape Eugena IV od 29. svibnja 1445. godine, razveo se od svoje prve žene Vojače, koja nije bila plemenitoga roda i nije bila po volji bosanskoj vlasteli. Iste godine papinom ispravom dobio je legalizaciju rođenja, što mu je bilo prijeko potrebno zbog sukoba s vojvodom Stjepanom Vukčićem, koji mu je osporavao pravo na prijestolje i podržavao njegova brata Radivoja, inače osmanskog kandidata. Da bi se održao na vlasti, on se već 1446. godine miri sa Stjepanom Vukčićem i ženi se njegovom kćerkom Katarinom Kosačom koja je u tradiciji ostala zabiležena kao posljednja bosanska kraljica mada je zapravo bila pretposljednja (kraljica Jelena Mara, supruga Stjepana Tomaševića, Tomaševog sina bila je posljednja bosanska kraljica). 

Kralj Tomaš je uspio smiriti sukobe vlastele i ograničio je njihovu moć i samovolju, te ojačao državu, ali to nije bilo dovoljno da bi se Kraljevina očuvala od sve češćih napada Osmanlija. Kralj Tomaš umire početkom srpnja 1461. godine pod nerazjašnjenim okolnostima (navodno je ubijen 10. srpnja 1461. kod Orahovice, na izvoru rijeke Une u sukobu sa hrvatskim banom) .Nasljeđuje ga njegov sin iz prvog braka Stjepan Tomašević Kotromanić.

Stjepan Tomašević Kotromanić ( 1461. - 1463.) je posljednji kralj Bosne i despot Srbije. Velika osmanska vojska, predvođena sultanom Mehmedom II Osvajačem (El Fatih) krenula je u napad na Bosnu. Bosanci su nekoliko mjeseci uspješno branili Bobovac, kraljevski grad. Kako Fatih nikako nije uspijo prisiiti Bošnjane na predaju, poslužio se lukavstvom i ponudio krunu Radivoju, bratu Stjepana Tomaša, odnosno stricu Stjepana Tomaševića, a u zamjenu za ulazak u grad. Radivoj je nasjeo na varku i upustio osmanske vojnike noću u grad koji su poubijali bosanske vojnike. Kralj Sjepan Tomašević je uspio objeći u Jajce, a zatim u snažnu utvrdu Ključ. Nakon dugotrajne opsade, kada su ostali bez hrane i oružja, kralj i njegovi vojnici morali su se predati. Svi su, kao i Radivoj,  odvedeni u Jajce gdje su pogubljeni. Ostaci kralja Stjepana Tomaševića nalaze se u grobnici u franjevačkom samostanu u Jajcu.

Po ubistvu kralja, kraljica Jelena Mara (Marija) zatražila je pomoć Dubrovnika i tamo se sklonila, ali je Fatih u pregovorima s dubrovačkom vlastelom i prijetnjama da će napasti Republiku uspijo dobiti Maru koju je potom odveo u svoj dvor u Jedrenu, a potom u Stambol. Bivša kraljica Katarina Kosača je sa najmlađim sinom otpraćena pod stražom osmanske vojske do Splita, a potom je brodom prešla u Ankonu (grad tadašnje Papske države) i nastanila se u Rimu nedaleko današnjih vatikanskih zidina ( vila u kojoj je živjela je i danas u vlasti Bosne i Hercegovine). Katarina je umrla je 1474. godine i sahranjena je u crkvi Santa Maria in Arakoeli na Kapitolu u Rimu (grobnica).  Njeno drugo dvoje djece – Zigmund, poslije smrti Stjepana Tomaševića nasljednik bosanske krune, i mala Katarina – zarobljeno je i odvedeno u Stambol gdje ih je Fatih priznao kao svoju djecu. Zigmund je kasnije postao vezir Anadolije (pokrajina u današnjoj Turskoj). 

Tako je prestalo postojati Kraljevina Bosna od 5. VI 1463. godine.

RADNI ZADACI:

1. Pročitaj tekst i izdvoji najbitnije podatke.

2. Prouči kartu i navedi na koja se sva područja proširio Tvrtko I.

3. Izradi kronološku tablicu.

URATKE ŠALJITE NA E - MAIL: oscvilahis.zvjezdana@gmail.com

DOBRO DOŠLI

Ovaj blog je kreiran u okviru projekta "Učenje na daljinu".
Njegova svrha je prezentiranje podataka, informacija, aktivnosti, aktuelnosti koje se mogu povezati s nastavnim gradivom historije i geografije osnovne škole.


UPUTE:

Dragi učenici, poštovani roditelji,
Ukoliko imate bilo kakvo pitanje ili nejasnoću vezano za dan učenja na daljinu, molimo Vas da postupite na sljedeći način:

1.     Kliknite na ime nastavnika/ice kojem želite postaviti pitanje.
2.     Obavezno navedite svoje ime i prezime.
3.     U sekciji "Objavi komentar" precizno i kratko postavite svoje pitanje.
4.     Kliknite na dugme Objavi.
5.     Odgovor će te dobiti u što kraćem roku na istom mjestu gdje ste postavili pitanje.